Sudska odluka je pisani akt suda ili sudije u određenom slučaju, koji izražava njegovu mjerodavnu presudu u rješavanju sporova između stranaka. Njegova struktura predstavljena je uvodnim, opisnim, motivacionim i operativnim dijelovima.
Struktura sudske odluke
Sud u uvodnom dijelu akta navodi datum i mesto odluke, naziv ovog pravosudnog tela, sastav suda, sekretara sudskog zasedanja, tužioca i okrivljenog, druga lica uključena u slučaja, predstavnici strana, ako ih ima, predmet spora ili zahtjev koji je podnio tužilac.
Opisni dio sudskog akta sastoji se od naznaka navedenih tužbi tužioca, prigovora na ove tužbene zahtjeve tuženog, kao i objašnjenja drugih lica koja učestvuju u ovom slučaju.
Motivacioni dio uključuje izjavu o svim okolnostima u ovom slučaju, koje je utvrdio sud; dokazi koji služe kao osnova za zaključke suda u vezi s ovim okolnostima; argumente koje je sud dao kada se bilo koji dokaz odbaci; zakoni na koje se poziva sud prilikom rješavanja spora.
I za tužioca i za tuženog najvažniji je izreka sudske odluke. U njemu sudija iznosi svoje zaključke u vezi sa sporom koji je nastao i donosi obrazloženu odluku da udovolji zahtjevu ili odbije da ga udovolji. U izreci sudija takođe raspoređuje sudske troškove, uzimajući u obzir onoga u čiju je korist doneta odluka, ukazuje na vremenski period i postupak za žalbu na ovaj sudski akt. Kao primjer može se navesti sljedeći izrečni dio sudske odluke: „Na osnovu gore navedenog i vodeći se članovima 194-198, 441 Zakonika o parničnom postupku Ruske Federacije, sud je odlučio udovoljiti Ivanu Ivanoviču Izjava Ivanova o osporavanju odluke izvršitelja, odgađanju izvršnih radnji i primjeni izvršnih mjera, odbijanjem odgađanja izvršenja ….
Zahtjevi za sudsku odluku
Sud donosi samo obrazloženu i zakonitu odluku. Glavni zahtjevi za njega: jasnoća i transparentnost izlaganja, odsustvo dvosmislenih fraza, razmatranje slučaja uzimajući u obzir sve moguće okolnosti, bezuvjetnost izreke.
Ako u sudskoj odluci postoje greške, zakon predviđa mogućnost njihovog ispravljanja dopunjavanjem odluke, razjašnjavanjem, unošenjem ispravki uz očuvanje značenja. U isto vrijeme moguće je ispraviti rješenje samo u ograničenim slučajevima.
Nakon što pravosudni akt o određenom slučaju stupi na snagu, postaje obavezujući za sve sudionike u slučaju, isključiv i štetan.
