Japan je zemlja sa bogatim vjekovnim povijesnim iskustvom i prepoznatljivom kulturom. S jedne strane, ove osobine privlače mnoge ljude koji žele emigrirati u ovu zemlju. S druge strane, mnoštvo kulturnih tradicija koje su za razliku od evropskih zemalja mogu mnoge otuđiti.
Svi koji se žele preseliti u Japan trebali bi uzeti u obzir jedan vrlo važan faktor - toliko je teško dobiti japansko državljanstvo, a da se ne rodi na teritoriji ove države, da je to gotovo nemoguće. Nejapanskim ljudima je vrlo teško živjeti i raditi u Japanu zbog surovog, historijski uspostavljenog sistema odbijanja stranaca. To je dijelom i zbog toga što je područje Japana, u poređenju s Rusijom, 50 puta manje. A veličina stanovništva je praktično ista. Zaključak: tamo gdje je gustoća naseljenosti deset puta veća, oni koji su došli osvojiti dostupna radna mjesta neće biti dobrodošli.
Ako je osoba koja se želi preseliti u Japan certificirani specijalista ili naučnik svjetskog glasa, tamo će joj biti relativno dobrodošla. Činjenica je da je čak i seoska bolnica u Japanu opremljena modernom opremom i nema kvalifikovanih stručnjaka. Ali čak i tako, mnogi stručnjaci preporučuju obrazovanje direktno u Japanu.
Brak sa Japancem
Jedan od najlakših načina za dobivanje japanskog državljanstva je udaja za jednog od predstavnika ove države. Ali, prvo, treba uzeti u obzir ustaljene tradicije odnosa između muškaraca i žena.
Oni koji žele ne samo da se presele u Zemlju izlazećeg sunca na stalno prebivalište, već i da tamo nađu svoju srodnu dušu, trebali bi uzeti u obzir neke posebnosti odnosa između Japanca i Japanke.
Za razliku od uobičajenog slijeda usvojenog u Evropi, u Japanu se žena brine o muškarcu prije braka, a on o njoj cijeli život. Drugim riječima, Japanke poduzimaju sve moguće mjere da bi se udale za potencijalnog mladoženje. Nakon braka radije ne rade i žive na štetu supružnika.
Za djevojke je najlakši način da se presele da žive u Japanu udajom za Japanca. Treba imati na umu da će biti nevjerovatno teško dobiti posao. Izuzetak su samo izgled modela i rad kao model.
Rad u Japanu
Drugi način preseljenja za život u Japan je dolazak tamo raditi. Niskokvalificirane poslove za koje nije potrebno visoko obrazovanje odavno su ukinuli gastarbajteri iz Vijetnama, Koreje i Kine koji su spremni raditi za hranu. Među samim Japancima vlada velika konkurencija za visokokvalifikovane poslove.
Gostujućem Europljanu bit će izuzetno teško zaposliti se u Japanu. Najlakši način je doći na poziv velike kompanije. Uprkos tome, autohtoni narod će s visine gledati na gaijin.
Pored toga, oni koji žele raditi u Japanu trebali bi unaprijed uzeti u obzir sistem cjeloživotnog zapošljavanja u zemlji. Kad se odluče za posao, Japanci planiraju cijeli život predati jednoj korporaciji i u njoj graditi karijeru. Oni koji su se barem jednom u životu promijenili iz jedne firme u drugu, gledaju se s neodobravanjem. S druge strane, čak i u najtežim vremenima, uprava kompanije nastoji da ne otpusti svoje zaposlenike.
Takođe, u mnogim kompanijama u Japanu smatra se dobrom formom redovno boraviti prekovremeno i besplatno. Osmosatni radni dan službeno je uveden u Japanu. Neslužbeno, gotovo svi Japanci rade 10-12 sati, a nakon posla ostaju besplatno, "radi prosperiteta kompanije". Štaviše, nakon posla ne ostaju samo obični radnici i službenici, već i rukovodstvo srednjeg i najvišeg nivoa. I rade istovremeno u punoj snazi, bez "preskakanja".
