Javni bilježnici kao dio zakona pojavili su se u 7. stoljeću. Međutim, ova se industrija razvila na vrlo specifičan način, postajući ili vrlo cijenjeni posao ili ne. Vjerojatno upravo u vezi s tim javni bilježnici do danas pažljivo čuvaju svoje poslovanje, pa stoga neki, čak i sasvim specifični pojmovi, poput "notarskog depozita", nisu poznati i razumljivi široj javnosti.
Javni bilježnik po prirodi djelatnosti često djeluje kao posrednik između oporuke i izvršitelja ili nasljednika, kao i između povjerioca i njegovog dužnika. Istovremeno, posrednik se često poziva da u okviru obaveza i zakonskog okvira riješi sukob koji može postojati između naznačenih osoba.
Nečiji novac
Na primjer, dvoje građana sklapaju ugovor o zajmu, a (iako ne nužno) prema ovom sporazumu, ako zajmoprimac ne ispuni uvjete sporazuma na vrijeme, naplaćuje se kazna na saldo duga, tj. novčana kazna. Nakon nekog vremena, povjerilac upada u nezgodu i gubi poslovnu sposobnost (nalazi se u komi, pati od amnezije itd.), Ne može ispuniti naloge u vezi s jednom izdatim zajmom u ovoj državi, ali obaveze dužnika nisu uklonjen, što znači da je zajmoprimac kakav-na taj način, dužan je vratiti novac povjeriocu i tačno u određeno vrijeme. Izlaz je kontaktiranje javnog bilježnika.
U ovoj situaciji dužnik uplaćuje iznos duga na depozit kod javnog bilježnika, pružajući ugovor o zajmu i izjavu u kojoj naznačuje da je povjerilac u nesposobnom stanju, propisuje iznos duga na dan sastavljanja zahtjeva i obavještava da ovaj tačan iznos prenosi kao plaćanje zajma notaru na čuvanje.
Polog se može izvršiti čak i ako se zajmodavac namjerno skriva od zajmoprimca ili ako njegovo mjesto nije poznato.
Javni bilježnik prihvaća dokumente i iznos koji se šalje na poseban bankovni račun, na ugovoru o zajmu se bilježi da su obaveze zajmodavca ispunjene u cijelosti ili djelomično (ovisno o deponovanom iznosu) navedenog datuma. Nakon toga, javni bilježnik obavještava zajmodavca da je novac došao od zajmoprimca i čuva se na notarskom depozitu.
Dakle, u praksi depozit kod javnog bilježnika je novac ili vrijednosni papiri koje bilježnik prihvaća od jedne osobe radi njihovog prijenosa na drugu u skladu s određenim sporazumom.
Zadržavanje depozita
Notarske usluge nisu besplatne, po pravilu dekorater kao naknadu prima određeni procenat od ukupnog iznosa prihvaćenog za čuvanje.
Notar nema pravo zadržati novac, jer zakon predviđa da dokumente može primati samo od građana, a sve ostalo mora biti čuvano u sefu.
Zajmodavac može svoj novac dobiti u bilo koje vrijeme prije isteka roka njihovog skladištenja predočenjem ugovora o zajmu, pisma od javnog bilježnika i ličnih dokumenata.
Notar nema pravo raspolaganja depozitom, ali rok čuvanja iznosa u banci nije neograničen. Zakon predviđa da nakon isteka perioda čuvanja novca koji nije potražio povjerilac, cjelokupan iznos postaje vlasništvo države i banka ga prebacuje u budžet.
