Mnogi ljudi brkaju psihologe sa psihijatrima i psihoterapeutima. Iako je razlika između ovih specijaliteta ogromna. Prvi su iscjelitelji ljudskih duša, savjetnici i "prsluci" za žalbe. A psihijatri i psihoterapeuti su liječnici sa specijalističkim medicinskim obrazovanjem, dizajniranim da se nose s raznim odstupanjima od norme i bolesti.
Zanimanje psihologa - zadaci
Ovisno o tome koje je polje aktivnosti psiholog izabrao, njegovi se zadaci takođe razlikuju. Psiholog u firmi odgovoran je za klimu u timu, moral. Prilikom zapošljavanja mora izračunati sukobljene i asocijalne ličnosti i odlučiti mogu li se slagati u timu ili ne. U ovom slučaju, psiholog mora imati ne samo specifične vještine - temperament i psihološku stabilnost možete provjeriti uz pomoć testova koji se upravo predaju na Psihološkom fakultetu, već imaju i razvijenu intuiciju. Iskusni tražitelji posla mogu varati testove kako bi se predstavili u boljem svjetlu pred poslodavcem. Ali malo je vjerojatno da će moći voditi profesionalnog psihologa.
Psiholog koji provodi privatnu praksu i prima klijente u raznim pitanjima mora imati dar uvjeravanja. Možda je jedan od najvažnijih zadataka takvih psihologa usaditi čovjeku ideju da je sve u njegovim rukama. Da može promijeniti svoj život u bilo kojem trenutku i nema smisla biti uznemiren i zabrinut zbog neuspjeha. Takođe, psiholog bi trebao pomoći osobi da odluči šta je za nju zaista važno, a šta sekundarno. I na šta, na prvom mjestu, trebate usmjeriti svoje napore.
Psiholog u vrtiću ili školi vrlo je važan i odgovoran posao. Njeni su glavni zadaci pomoći djeci da se nose sa problemima koje njihovi roditelji ne primjećuju ili smatraju beznačajnim. A takvi problemi, prema psiholozima, ne postoje. Najlakše psihološke traume zadobijene u ranom djetinjstvu ostavljaju otisak na duši čovjeka za cijeli život. A da se ne bi razvili u psihijatrijsku bolest, ne izazvali devijantno ponašanje, potrebno ih je zaustaviti u pupoljku.
Tražena je profesija psihologa
Trenutno je u velikim gradovima prilično traženo zanimanje psihologa. Angažiraju ih velike kompanije, a mnogi stručnjaci za ljudske resurse trebaju takve stručnjake. Pored toga, gimnazije, liceji, predškolski razvojni centri odavno su shvatili da posao psihologa u državi nije nimalo suvišan. Povremeni sastanci sa specijalistom pomažu djeci da mnogo manje oštro reaguju na okolnu stvarnost, brže se prilagode grupi vršnjaka, prihvate i razumiju ono što im roditelji i odgajatelji pokušavaju prenijeti. Ali specijalisti koji rade privatno još uvijek nisu uspješni čak ni u velikim gradovima. Stanovnici Rusije nemaju naviku poput Europljana i Amerikanaca da psihološke probleme rješavaju uz pomoć stručnjaka. Ljudima se čini da je lakše požaliti se prijatelju, mužu, ženi, nego profesionalcu koji će ne samo požaliti, već i dati praktične savjete o rješavanju psihološkog problema. Ali sve se mijenja i, možda će kancelarije psihologa uskoro biti raširene u svojoj domovini kao što su sada u SAD-u i Evropi.
