Rusko zakonodavstvo predviđa određena pravila za prenos stvari od strane jedne osobe u vlasništvo druge. Ove transakcije zajednički se nazivaju „otuđenje imovine“.
Pojam i vrste otuđenja imovine
Otuđenje imovine je prijenos bilo kojih stvari na drugu osobu koja postane njihov vlasnik. Otuđivanju podliježu samo stvari i prava. Nemoguće je prenijeti vlasništvo nad bilo kojim uslugama (radovima) i objektima intelektualnog vlasništva, kao i neekonomskim odnosima koji ne podrazumijevaju otuđenje od samog početka. U ovom slučaju mogu se prenijeti i lična i neimovinska prava, na primjer, pravo na posedovanje nekretnine ili pravo starateljstva. Zaključivanje transakcije vrši se u jednostavnom pismenom ili usmenom obliku, u zavisnosti od vrijednosti stvari koje se prenose na raspolaganje drugoj osobi.
Otuđenje uključuje takve vrste transakcija kao što su kupovina i prodaja, razmjena, donacija, donacija i neke druge, čiji je iscrpan popis sadržan u Građanskom zakoniku Ruske Federacije.
Otuđenje ne može biti odricanje od prava, pružanja stvari ili predmeta intelektualnog vlasništva na privremenu upotrebu, kao ni pružanje budućih mogućnosti za otuđenje (zaključenje preliminarnog sporazuma o otuđenju imovine).
Zaključenje ugovora o otuđenju imovine
Ugovor o otuđenju za takvu transakciju kao što je kupovina i prodaja nužno predviđa naznaku cijene otuđene stvari. U nedostatku ovog pismeno dogovorenog stanja, smatrat će se da ugovor o kupoprodaji nije zaključen. Pored toga, zakonodavstvo predviđa mogućnost vlasnika imovine da zadrži dio svojih prava na njoj čak i nakon otuđenja.
Otuđenje imovine često je praćeno nesuglasicama između strana na kraju zaključenja transakcije. Kako bi postupak bio u skladu sa zakonom i ne bi dovodio do sporova, stranke mogu koristiti usluge javnog bilježnika. Javni bilježnik ovjerava transakciju pokretnom i nepokretnom imovinom, provjerava odsustvo hapšenja zbog nje, koje su nametnuli istražni organi ili sud, jer imovina uhapšena ne može biti predmet otuđenja. Na primjer, podaci o prisustvu ili odsustvu hapšenja na nekretninama sadržani su u Jedinstvenom državnom registru prava na nekretninama i transakcijama s njom, izvod iz kojeg, na zahtjev javnog bilježnika, daje pravda koja vrši državnu registraciju prava na ovoj imovini.
