Jedno od najvažnijih građanskih prava je pravo na imovinu. Postoje situacije kada osoba ili organizacija ima razloga da se smatra vlasnikom stvari, ali ne postoje dokumenti koji potvrđuju njegovo vlasništvo. U takvim slučajevima, dotičnoj osobi je potrebna službena izjava o činjenici svog vlasništva, tako da nema sumnje u odnosima s trećim stranama koje posjeduju ovu stvar. Ovo je relevantno, na primjer, u vezi s gubitkom vlasničkih dokumenata na nekretnini, neovlaštenom gradnjom (član 222 Građanskog zakonika Ruske Federacije), zbog stečenih propisa (član 234 Građanskog zakonika Republike Ruska Federacija), s obzirom na stvarno prihvatanje nasledstva i u mnogim drugim slučajevima.
Instrukcije
Korak 1
Da biste priznali vlasništvo, morate se obratiti sudu sa zahtjevom. Pojedinac koji nije individualni preduzetnik trebao bi podnijeti zahtjev sucu za prekršaje ako vrijednost imovine ne prelazi 50.000 rubalja. Ako vrijednost imovine premaši navedenu cifru, slučaj za priznavanje vlasništva biće u nadležnosti okružnog suda. Zahtjeve pojedinačnih poduzetnika, ako su povezani sa provođenjem poduzetničkih aktivnosti i organizacija, razmatra arbitražni sud.
Također je vrijedno napomenuti da ako se podnese zahtjev za priznavanje vlasništva nad nekretninom, takav zahtjev treba podnijeti na mjestu imovine; u drugim slučajevima, tužbeni zahtjev se podnosi na lokaciji optuženog.
Korak 2
Osoba je uključena kao tuženi u tužbu, kako izjavljujući svoja prava na stvari, tako i ne iznoseći takva prava, ali ne priznajući tužiteljevo pravo vlasništva na imovini. Optužene su često lokalne samouprave. U nekim slučajevima, ispitanik može biti, na primjer, regionalno tijelo za upravljanje imovinom, programeri i druge osobe.
Korak 3
Budući da tužbeni zahtjev nije sastavljen u proizvoljnom obliku, već mora ispunjavati stroge zahtjeve utvrđene procesnim zakonodavstvom, osobi koja nema dovoljno pravnog znanja teško je da sam kompetentno sastavi tužbeni zahtjev. Preporučuje se zatražiti pomoć kvalificiranog pravnika, posebno ako se stvar odnosi na nekretnine ili drugu vrijednu imovinu.
Korak 4
Neophodan uslov za zaštitu imovinskih prava njenim priznavanjem je potvrda tužitelja svojih prava na imovinu. To može proizići iz vlasničkih dokumenata koje je on predočio, svjedočenja, kao i svih drugih dokaza koji potvrđuju vlasništvo sporne imovine od strane tužioca.
Kao rezultat uspešnog razmatranja predmeta za tužioca, sud donosi odluku kojom mu se priznaje vlasništvo nad spornom imovinom. Nakon stupanja na snagu, sudska odluka postaje obavezujuća za tužioca, okrivljenog, kao i za druge treće strane.
