Krivični postupci u Ruskoj Federaciji i u većini drugih zemalja svijeta zasnivaju se na kontradiktornosti. Sporni postupak pretpostavlja postojanje dvije strane - tužilaštva i odbrane - i suda neovisnog od njih.
Naknada se dijeli na javnu, privatnu i javno-privatnu.
Privatno gonjenje uključuje pokretanje postupka od strane suca za prekršaje na pritužbu žrtve ili njegovog predstavnika i obustavu krivičnog gonjenja na zahtjev žrtve u slučaju njegovog pomirenja s optuženim. U ovom slučaju, žrtva sama zastupa tužilaštvo. Moguća je privatna optužba za takva nezakonita djela koja ne predstavljaju veliku javnu opasnost: klevetu, vrijeđanje, nanošenje manje štete zdravlju.
Žrtva može u bilo koje vrijeme odustati od optužbe dok se sudac ne povuče u vijećnicu. Ako se žrtva ne pojavi na sudu bez valjanog razloga, smatra se odricanjem od optužbe.
Privatno-javno tužilaštvo također pretpostavlja pokretanje predmeta na zahtjev žrtve, ali takav slučaj ne može biti okončan ako se žrtva pomiri s optuženim. Ovim redoslijedom razmatraju se slučajevi kršenja autorskih ili inventivnih prava, kao i silovanja bez otežavajućih okolnosti. U ovom slučaju, tužilaštvo na sudu zastupa javni tužilac u liku tužioca - službenika tužilaštva. Pod određenim okolnostima, tužilac ima pravo pokrenuti takav slučaj u odsustvu izjave žrtve. To se događa ako žrtva ne može braniti svoje interese zbog bespomoćne države ili zavisnosti od optuženog.
Prevladavajući oblik optužbe u modernoj jurisprudenciji je javna optužba. Slučaj pokreću državni organi ili osobe koje imaju odgovarajuća ovlašćenja prema zakonu, a za pokretanje slučaja nije potreban pristanak žrtve. Kao u slučaju privatno-javnog tužilaštva, slučaj se ne može prekinuti na zahtjev žrtve. Na sudu, javno tužilaštvo podržava tužioca kao javnog tužioca.
Tužilac, kao predstavnik tužilaštva, ima niz ovlasti u sudskim postupcima. Ima pravo ići na sud s tužbenom izjavom. Za razliku od drugih lica koja podnose tužbe, on istovremeno ne snosi pravne troškove, ne može mu se odbiti da prihvati tužbu.
Tokom suđenja, javni tužilac, kojeg zastupa tužilac, izriče optužnicu protiv okrivljenog, što je izloženo u optužnici, daje prijedlog za primjenu jednog ili drugog člana Kaznenog zakona i izricanje kazne, podnosi molbe, sudjeluje u proučavanju dokaza i govori optužujućim govorom. Ako javni tužilac smatra da je presuda suda neosnovana, ima pravo žalbe na nju u kasacionom postupku.
