Profesionalna aktivnost značajno utiče na ličnost osobe. Promovira razvoj različitih kvaliteta potrebnih za njegov rad. Ali s druge strane, profesija može imati negativan utjecaj, što psiholozi nazivaju profesionalnom deformacijom.
Profesionalna deformacija
Profesionalna deformacija su promjene u ličnosti, karakteru, vrijednostima, ponašanju i drugim kvalitetama koje se javljaju pod utjecajem profesionalne aktivnosti. Oni pojedinci čiji je rad usko povezan s drugim ljudima najosjetljiviji su na deformacije. To su vođe, službenici, psiholozi, učitelji, liječnici, kadrovski stručnjaci, menadžeri, vojno osoblje itd.
Najčešće se profesionalna deformacija izražava formalnim odnosom prema ljudima, povećanom agresivnošću, neadekvatnom percepcijom situacija i ljudi, nestankom života i moralnih vrijednosti. Takve promjene mogu biti epizodne ili postati stabilne osobine ličnosti. Profesionalna deformacija očituje se u načinu ponašanja, govora, navika, pa čak i izgleda osobe.
Vrste profesionalnih deformiteta
Jedan od posebnih slučajeva profesionalne deformacije je administrativni užitak. Ovu državu karakteriše pretjerano oduševljenje njegovom moći, opijenost njome. Ova deformacija dovodi do zloupotrebe položaja, administrativne samovolje i zloupotrebe nečijeg položaja.
Erozija upravljanja je druga vrsta profesionalne deformacije. Ova država svojstvena je predstavnicima rukovodećih pozicija. Dugotrajni mandat vođe često dovodi do činjenice da osoba počinje donositi neefikasne i neefikasne odluke. To je zbog činjenice da vođa koji uživa u moći neprestano nastoji proširiti svoje moći i potpunu kontrolu, a interesi preduzeća za njega nestaju u pozadini. Dokazane metode vođenja postaju neefikasne, ali osoba ih se i dalje drži, jer nesposoban da nauči nove metode upravljanja. „Liječenje“ove vrste profesionalne deformacije uklanjanje je iz upravljanja ili premještanje na drugo mjesto.
Treća vrsta profesionalne deformacije je sagorijevanje. Izražava se u ravnodušnosti, fizičkoj iscrpljenosti, emocionalnoj iscrpljenosti, negativnom odnosu prema ljudima i negativnom samopoimanju sebe u profesiji. Najosjetljiviji na emocionalno sagorijevanje su pojedinci kojima nedostaje autonomija (na primjer, žene s niskim platama), kao i pretjerano orijentirani na ljude idealisti, mekani, humani, opsjednuti svojim idejama. Emocionalno hladni ljudi su takođe skloni sagorijevanju, radije obuzdavaju negativna osjećanja u sebi. Rizik od razvoja emocionalnog sagorijevanja povećava se produženim i intenzivnim psihoemocionalnim aktivnostima, nepovoljnom psihološkom atmosferom u timu i odsustvom jasne organizacije i planiranja posla.
