U modernoj nauci ne postoji općeprihvaćena definicija pojma "zakon". Ona je, uz moral i etiku, jedan od regulatora društvenih odnosa. Pitanje suštine zakona, njegovih temelja i porijekla u nauci do danas nije riješeno.
Zakon je svojevrsni skup normi koje određuju pravila koja obavezuju sve ljude koji određuju njihov međusobni odnos.
Prema klasičnoj marksističko-lenjinističkoj jurisprudenciji, pravo je skup općenito obvezujućih pravila ponašanja koja utvrđuje i sankcionira država, a čija je provedba osigurana mjerama državne regulacije.
U teoriji prava nazivaju se razni znakovi prava, a većina autora razlikuje:
- normativnost (zakon uspostavlja određena pravila ponašanja);
- općenito obavezujući (za sve predmete);
- odredbe države (nepridržavanje zakonskih normi podrazumijeva početak odgovornosti);
- objektivna priroda (pravo bez obzira na volju pojedinaca);
- formalna sigurnost (pravne norme su izražene u obliku zakonodavnih akata);
- impersonalizacija (norme zakona upućene su neograničenom broju subjekata);
- ponovljeno delovanje normi zakona (norme zakona su dizajnirane za ponovljenu primenu);
- dosljednost (zakon je dogovorena, međusobno povezana struktura).
Oblici izražavanja objektivnog prava su: normativni pravni akt, normativni ugovor, pravni običaj i sudski presedan.
Normativni pravni akt je dokument koji donosi ovlašteno državno tijelo kako bi uspostavilo, promijenilo ili ukinulo vladavinu zakona.
Normativni ugovor je sporazum koji sadrži pravila ponašanja koja su obavezujuća za sve (tj. Vladavinu zakona).
Pravni običaj je skup određenih pravila koja propisuju strogu liniju ponašanja u određenim situacijama. Preduslovi za pojavu pravog običaja su stabilnost i opetovano ponavljanje društvenih odnosa, što uzrokuje određene stereotipe ponašanja u individualnoj i masovnoj svijesti. Ti stereotipi postaju izvor zakona.
Sudski presedan je sudska odluka koja je stupila na snagu u konkretnom slučaju, kojom se uspostavljaju, mijenjaju ili ukidaju pravne norme.
