Kako Se Kvalifikuje Zagađenje Vazduha U Radnom Području

Sadržaj:

Kako Se Kvalifikuje Zagađenje Vazduha U Radnom Području
Kako Se Kvalifikuje Zagađenje Vazduha U Radnom Području

Video: Kako Se Kvalifikuje Zagađenje Vazduha U Radnom Području

Video: Kako Se Kvalifikuje Zagađenje Vazduha U Radnom Području
Video: Zagađenje vazduha 2024, Maj
Anonim

Sadržaj velike količine štetnih tvari u zraku industrijskih prostorija negativno utječe na zdravlje radnika. Da bi se utvrdio nivo zagađenja, pravilima industrijske sanitacije propisano je sistematsko praćenje zraka u radnom području. Sve postojeće metode mjerenja mogu se uslovno podijeliti u dvije skupine: laboratorijske i brze.

Kako se kvalifikuje zagađenje vazduha u radnom području
Kako se kvalifikuje zagađenje vazduha u radnom području

Potrebno

  • - reaktivni papir (kalorimetrijska metoda);
  • - indikatorska cijev (linearna kalometrijska metoda);
  • - bilo koji uređaj za analizu štetnih tvari (analizator plina).

Instrukcije

Korak 1

Najjednostavnija ekspresna metoda za određivanje štetnih tvari u zraku je kalometrijska. Za merenje se uzima reaktivni papir koji se stavlja u radno okruženje. Štetne tvari utječu na papir, mijenjajući njegovu boju. Koncentracija štetne tvari određuje se procjenom intenziteta bojenja papira.

Korak 2

Druga ekspresna metoda je linearna kalometrijska. Za mjerenje se koriste indikatorske cijevi / analizatori plina (UG-2 - univerzalni; GHP-ZM - za određivanje ugljičnog monoksida, ugljen-dioksida, kisika i drugi). Zadana količina zraka propušta se kroz indikatorsku cijev koja je napunjena posebnim čvrstim sorbentom - prahom koji selektivno upija plinove i mijenja boju u skladu s koncentracijom štetne tvari.

Korak 3

Postoje laboratorijske metode za mjerenje štetnih tvari: hromatografske, fotokalometrijske, luminiscentne, spektroskopske, polarografske. U proizvodnoj sobi uzima se vazduh koji se doprema u laboratoriju, gde se vrši merenje. Ove metode su najtočnije, ali njihova primjena zahtijeva prisustvo u laboratoriju specijalnih mjernih instrumenata i posebnu obuku, tako da nisu toliko raširene.

Korak 4

Druga metoda za mjerenje štetnih tvari su uređaji za stalno praćenje instalirani u proizvodnim pogonima. Tu spadaju: GSM-1M (fotoelektrični analizator sumpor-dioksida), Sirena-2 (analizator amonijaka), Photon (analizator vodonik-sulfida), FKG-3M (analizator klora). Takvi uređaji se instaliraju u industrijskim prostorijama s mogućnošću povećane koncentracije štetnih tvari. Ovi uređaji automatski registriraju nivo štetnih tvari u dinamici.

Preporučuje se: