Politika je aktivnost države i političkih stranaka usmjerena na rješavanje problema opće društvene prirode. Pravo je skup pravnih normi koje uspostavljaju granice dopuštenog ponašanja. U isto vrijeme te norme sankcionira država, a njihova primjena osigurava se silom prisile države.
Dakle, zakon utvrđuje granice dopuštenog ponašanja, preko kojih aktivnosti države i političkih stranaka, usmjerene na rješavanje problema opće društvene prirode, ne mogu ići. Istovremeno, država, djelujući kao glavni subjekt političkog djelovanja, može odrediti opći tok pravnog razvoja.
Iz ovoga proizlazi da su zakon i politika usko povezani i mogu utjecati jedni na druge. Njihov utjecaj je obostran, odnosno zakon utječe na politiku na isti način kao što politika utječe na pravo.
Zakon direktno i indirektno utiče na politiku. Neposredni uticaj očituje se u činjenici da ustav sadrži pravne norme koje direktno određuju temelje ustavnog poretka. Neizravni uticaj može se pratiti u normama izbornog zakona.
Politika utječe na pravo na sljedeći način: država je glavni subjekt političkog života društva. Država je ta koja odobrava primjenu određenih zakonskih normi i osigurava njihovu primjenu od strane građana, uz prisustvo prisilnih mjera. Shodno tome, država uspostavlja granice unutar kojih politički akteri mogu obavljati aktivnosti upotrebom složenog mehanizma donošenja zakona. Istovremeno, država, u skladu sa načelima zakonitosti i vladavine zakona, sama ne može ići dalje od ovih granica.
