Deportacija, u prijevodu s latinskog, zvuči kao progonstvo. Danas je deportacija prisilno protjerivanje stranog državljanina iz zemlje. Funkcije deportacije pripadaju Federalnoj službi za migracije Rusije.
Instrukcije
Korak 1
Deportacija u modernom životu nije nimalo rijetka pojava; njoj su podvrgnuti zloglasni kriminalci ili druge osobe ili njihove grupe, dovodeći u pitanje koncept sigurnosti ostalih građana te zemlje. Istovremeno, deportacija se može izvršiti i ako osoba ima sva prava i obaveze na teritoriji date države prebivališta, odnosno ako je njen potpuno legalni državljanin. Međutim, ovo je više izuzetak nego pravilo, jer u skladu sa svim vrstama konvencija i zakona, sam koncept deportacije krši ljudska prava. Nemoguće je deportovati, kao i lišiti državljanstva, Ruse u Rusiji, ova mjera primjenjiva je samo na strane državljane.
Korak 2
Deportacija se odnosi na strane državljane koji su na ovaj ili onaj način prekršili prava ulaska, boravka ili registracije u zemlji koja ih je privremeno sklonila. Iz ovoga se može zaključiti da je ovaj utjecaj vrsta administrativne kazne, kada je osoba prisiljena napustiti državne granice dobrovoljno ili u pratnji.
Korak 3
U Rusiji je koncept deportacije regulisan određenim zakonom koji govori o postupcima boravka stranih državljana. U skladu sa službenim dokumentima, državljani kojima je istekao službeni period boravka u zemlji ili oni koji su zbog poništavanja izgubili službene dokumente podliježu deportaciji. Takvi ljudi moraju napustiti zemlju u roku od petnaest dana od trenutka kada se dogodio događaj.
Korak 4
Službena odluka o deportaciji državljanina određene države donosi se po pravilu na sudu, sve do tog trenutka u pritvoru državnih ovlaštenih institucija. Zanimljivo je da je prognanik lišen prava na ponovni ulazak u Rusiju na period do pet godina, a što je ozbiljnije djelo koje je počinio to kazna može biti značajnija. Međutim, zakon takođe predviđa postupak za žalbu na odluku o protjerivanju, koji nezadovoljna osoba može podnijeti u roku od 10 dana od dana usvajanja takve odluke od strane suda.
Korak 5
Prema domaćem zakonodavstvu, izbjeglice i druge osobe kojima je potrebna zaštita i sklonište, kao i oni koji su podnijeli takav zahtjev za vrijeme razmatranja njihove prijave, ne mogu biti podložni deportaciji. Službenici poput konzula i diplomata ne podliježu deportaciji.
Korak 6
Deportacija nije jeftina, zbog čega, u skladu sa zakonom, troškove protjerivanja službeno snosi kažnjena osoba ili njen konzulat u zemlji, a ako ni jedno ni drugo nije moguće, teret odgovornosti snosi država koja je konačno odredište lutalice …
