Pretpostavka nevinosti jedno je od osnovnih načela krivično-procesnog zakonodavstva bilo koje civilizovane zemlje. U isto vrijeme, o pravnim i etičkim aspektima ovog principa i dalje se aktivno raspravlja u teoriji prava.
Pretpostavka nevinosti utvrđena je kao jedna od osnovnih normi ruskog krivičnog procesnog zakona. Proglašava se da se niko ne može smatrati krivim za bilo koje krivično djelo do trenutka kada se dokaže njegova krivica, utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom.
Treba napomenuti da je takva norma karakteristična za krivično pravo, u kojem je država, koju zastupaju njeni predstavnici, dužna da dokaže krivicu osumnjičenog, optuženog. U građanskopravnim odnosima, okrivljeni se smatra krivim po defaultu sve do trenutka kada on sam nije aktivan u dokazivanju svoje nevinosti, ako zakonom nije drugačije određeno.
Pravni aspekti pretpostavke nevinosti
Glavni pravni aspekt ovog principa svodi se na potrebu da se osiguraju osnovna prava osobe, građanina. Počinitelj krivičnog djela izložen je različitim negativnim posljedicama, a pretpostavka nevinosti izuzima od njih ona lica čija umiješanost u nezakonita djela nije utvrđena.
Drugi važan pravni aspekt je potreba za dokazivanjem krivice, a ne neosnovana izjava istražnih organa, radi ispitivanja počinjenja krivičnog djela od strane određene osobe. Konačno, takva pretpostavka osigurava kontradiktornost krivičnog postupka, jer u prisustvu unaprijed određene odluke o krivici optuženog, njegova odbrana gubi svaki smisao.
Etički aspekti pretpostavke nevinosti
Etički aspekti pretpostavke nevinosti smatraju se ne manje značajnim. Apsolutno uvjerenje mnogih sudionika u krivičnom procesu, drugih osoba u krivici okrivljenog može se izraziti uvredljivim izjavama, drugim negativnim trenucima koji ponižavaju čast i dostojanstvo osobe. Zakon ne dozvoljava takvu situaciju, govoreći o navodnoj nevinosti optuženog.
Pored toga, važan etički aspekt ove pretpostavke je da optuženi ne mora dokazivati svoju nevinost. Ako bi takva dužnost bila prisutna, tada bi izvršila značajan moralni pritisak na okrivljenog, optuženog, koji je već u nezavidnom položaju bez nje. U isto vrijeme, okrivljeni zadržava pravo na pružanje bilo kakvih dokaza; ovu priliku može iskoristiti po svom nahođenju.
