Art. 119 Kaznenog zakona Ruske Federacije "Prijetnja ubistvom ili nanošenjem teških tjelesnih ozljeda" uvijek izaziva neslaganja u tumačenju: kako razlikovati znakove njegovog sastava s takvim sličnim pokušajima ubojstva i nanošenjem štete zdravlju različitih stupnjeva ozbiljnosti.
Potrebno
- - Krivični zakon Ruske Federacije;
- - udžbenici iz krivičnog prava.
Instrukcije
Korak 1
Član 119 Krivičnog zakona Ruske Federacije uključuje dva dijela. Predmet prvog može biti bilo koja osoba koja je navršila 16 godina, dok drugi ograničava broj krivih sudionika na subjektivnu stranu izraženu u rasizmu, nacionalizmu i drugim međudruštvenim predrasudama.
Korak 2
Suština objektivne strane čl. 119 sastoji se od izgovorene naglas ili na drugi način izražene prijetnje ubistvom, u kombinaciji sa strahom predmeta za život. Za razliku od nje, pokušaj se možda neće odrediti: krivac prilazi svojoj žrtvi i puca u pištolj ili poduzima druge dvosmislene radnje čiji je cilj lišavanje života, dok potonji možda neće ni pretpostaviti o svojim namjerama i neće imati vremena za strah.
Korak 3
Nanošenje štete zdravlju karakterizira povreda, što je krajnji cilj. Na primjer, bezopasna rana nožem. Ali ako su u isto vrijeme riječi "ubit ću te sada" izgovorene naglas, čak i ako osoba koja ih govori nema takvu namjeru i izražava ih u strasti, tada zločin potpada pod član 119.
Korak 4
Obećanje da će se ubiti ne može se kvalificirati kao prijetnja ako za to nema dovoljno razloga. Specifičnosti su pištolj, uključujući i nenapunjeni, usmjeren prema žrtvi, ili lakše tjelesne povrede, kao i dokumentovani dokazi: svjedočenje svjedoka, diktafon, SMS pohranjen na telefon, pismo.
Korak 5
Obavezna karakteristika zločina je i stvarnost prijetnje, odnosno žrtva ima razloga da se plaši za svoj život: ona je inferiorna u snazi i veličini od počinitelja, s njim je u stanju produženog dokazivog obračuna. Utisak koji je stvorila nije dovoljan.
Korak 6
Krajnji cilj zločina uopće nije ubistvo, već samo zastrašivanje žrtve, dovođenje u stanje panike i prisutnost stalne nelagode i osjećaja straha, što može zabilježiti ljekar koji je službeno zvanično dijagnozu. Zbog toga odsustvo metaka u pištolju nije olakotna okolnost.
