Rad u taksiju nije previše isplativ i nije toliko siguran. Naravno, kada trebate prehraniti porodicu ili se postaviti na vlastite noge, zapravo ne morate birati. Za neke rad na automobilu znači komunikaciju i svaki dan živu kunu, ali u osnovi iz dobrog života ne dolaze u taksi, jer je rad taksista povezan s određenim rizicima.
U današnje vrijeme taksiranje je mnogo mirnije nego, na primjer, istih 90-ih, ali i sada ima dovoljno huligana i mentalno neadekvatnih putnika.
Čega se treba bojati kada radite u taksiju?
Posebnost rada taksista je u tome što, pored profesionalnog znanja i vještina vozača, mora biti i psiholog i unaprijed zamisliti koga će staviti u svoj automobil. Ovisnici o drogama, pijana omladina koja se kući vrati iz noćnog kluba nisu najmirniji i najodgovorniji kontingent normalne ljudske komunikacije. A ovdje je rizik više povezan s večernjim i noćnim taksijem. Vozač nema sredstva za odbranu. Bez razloga da podigne glas ili pređe na lične uvrede klijenata, ne može, u skladu s etičkim pravilima.
Neki taksiji imaju video kameru koja snima kvalitet usluge vozača putnicima.
Najsigurnije za vozača bilo bi imati jednog ili više redovnih kupaca kojima je potrebna kočija. Po svom tipu takav taksi više liči na to da ne radi u taksiju, već na dužnosti ličnog vozača. Ali, nažalost, to ne garantira stabilan prihod. A pronaći je takvog klijenta prilično je teško.
Mnogo je takvih putnika (i samo slučajnih huligana) koji bace pogled na blagajnu taksista. U osnovi se tu ubrajaju beskućnici, alkoholičari ili jednostavno neadekvatni tinejdžeri.
Procijenjeni "prihod" možda nije prevelik, ali prijetnja zdravlju i životu je značajna.
Još nekoliko opasnosti za taksiste
Još jedna opasnost koja čeka taksiste je krađa automobila. Situacija je neugodna u svim slučajevima, pogotovo ako automobil nije vaš ili je kupljen na kredit. Osim toga, dobro je ako morate pobjeći samo uz lagani strah i gubitak vozila. Još gore, ako morate na primjer fizički patiti za ovaj automobil, primite ozbiljne ozljede ili ozljede.
Statistika takvih slučajeva takva je da se huligani i otmičari, po pravilu, pronalaze u prva dva do tri sata nakon incidenta. Ali to taksisti to nimalo ne olakšava. Budući da će, ako ostane živ nakon pljačke, najvjerojatnije, tijekom perioda rehabilitacije, dugo ispadati iz radnog rasporeda i ostat će bez izvora prihoda.
Rad preko dispečerske firme može malo osigurati situaciju pozivima. Međutim, to nije baš isplativo za same taksiste, jer će oni morati platiti određeni postotak svog prihoda za usluge dispečera, pa čak i uzimajući u obzir punjenje i održavanje automobila, osoba će imati vrlo skroman prihod, što nije vrijedno takvih rizika.
