Za nanošenje prosječne štete zdravlju u prisutnosti namjere ili u stanju strasti, kazna se može izreći u obliku zatvora, ograničenja slobode, obaveznog ili popravnog rada. U prisustvu kvalifikacionih znakova, kazna je znatno pooštrena.
Krivično zakonodavstvo prepoznaje kao krivično djelo nanošenje prosječne štete zdravlju samo u slučaju kada je navedeno djelo počinjeno namjerno ili u stanju strasti. U isto vrijeme, ovo kazneno djelo je ozbiljno, jer uzrokuje dugoročni zdravstveni poremećaj kod žrtve, invaliditeta. Zbog toga mu se može izreći kazna u vezi sa stvarnim zatvorom na određeno vrijeme. Ako postoji uobičajeno nanošenje prosječne štete zdravlju bez ikakvih kvalifikacijskih znakova, tada sud može naložiti lišavanje ili ograničenje slobode, prisilni rad. U svim slučajevima, rok odgovarajuće kazne bit će do tri godine. Druga alternativa je hapšenje okrivljenog do šest mjeseci.
Kada se može izreći stroža kazna?
Stepen odgovornosti za namerno nanošenje prosječne štete ljudskom zdravlju može se povećati u slučaju kada se tokom izvršenja djela otkriju bilo kakvi dodatni znaci. Takvi znakovi mogu biti nanošenje takve štete dvjema osobama, većem broju ljudi, maloljetnoj ili bespomoćnoj žrtvi, prisustvo huliganskih pobuda, počinjenje krivičnog djela kao dijela prethodno uroćene grupe osoba, druge okolnosti. U ovom slučaju, jedina moguća vrsta odgovornosti je stvarni zatvor, koji je do pet godina. Ne dodjeljuju se alternativne, blaže vrste kažnjavanja u prisustvu kvalifikacionih znakova.
Kakva će kazna uslijediti kada se utvrdi stanje strasti?
Ako prosječnu štetu po zdravlje nanese optuženi, koji je prilikom počinjenja zločina bio u stanju snažnog emocionalnog uzbuđenja (strasti) zbog bilo kakvih radnji same žrtve, tada je kazna značajno ublažena. Stanje strasti utvrđuje se na osnovu svjedočenja svjedoka, ljekarskih pregleda i drugih dokaza. U ovom slučaju, krivcu se može odrediti zatvor, popravni rad, prisilni rad, ograničenje slobode. Rok svake od naznačenih vrsta odgovornosti ne može biti duži od dvije godine, a sud samostalno određuje konkretnu kaznu u zavisnosti od utvrđenih okolnosti u kojima je zločin počinjen.
