U slučaju smrti osobe, njegova imovina se prenosi na osobe koje se prema oporuci ili zakonu smatraju naslednicima. Zakon jasno definiše krug takvih osoba. Ako ih nema, imovina preminulog odlazi u državu.
Instrukcije
Korak 1
Nasljedno nasljeđivanje po definiciji pretpostavlja da ostavitelj uspostavlja nasljednike. Ako oporuka nije sastavljena, rođaci se po zakonu smatraju nasljednicima, koji mogu naslijediti bez oporuke.
Korak 2
Djeca (uključujući onu koja su usvojena ili su rođena nakon smrti osobe koja je napustila nasljedstvo) su među nasljednicima koji prvenstveno mogu zahtijevati nasljedstvo. Takođe takvi naslednici uključuju supružnika ili supružnika preminulog i njegove roditelje ili usvojitelje. Sve ove osobe imaju pravo na jednake dijelove imovine preminulog.
Korak 3
Među nasljednicima, koji na drugom mjestu traže nasljedstvo, nalaze se sestre, braća i sestre, kao i bake i djedovi. Oni takođe imaju jednaka prava na nasljeđivanje, ali nasljedstvo mogu prihvatiti samo ako nije pronađen nijedan nasljednik prvog reda ili ako su odbili nasljedstvo.
Korak 4
Da bi nasljedstvo sklopilo bez testamenta, nasljednik mora, najkasnije šest mjeseci nakon utvrđivanja činjenice smrti osobe koja je napustila nasljedstvo, podnijeti zahtjev o želji za prihvatanjem nasljedstva kod javnobilježničke kancelarije. U nedostatku takvog dokumenta, smatra se da je odbio nasljedstvo, a njegov dio nasljedstva raspoređuje se između preostalih nasljednika.
Korak 5
Međutim, sud može produžiti rok za podnošenje takve prijave ako sud utvrdi razlog zbog kojeg zahtjev nije podnesen na vrijeme.
Korak 6
Nasljednik ne može prihvatiti svoj dio nasljedstva. Odricanje se može učiniti u korist drugih nasljednika ili u korist države. Otkazivanje takvog odbijanja nije predviđeno zakonom.
Korak 7
Kontroverzna pitanja u vezi s podjelom imovine preminule osobe rješavaju pravosudni organi koji donose odluku na osnovu postojećih članova zakona.
