Imovina kao socijalna kategorija ima značajan utjecaj na razvoj društva, koja je njegova integralna karakteristika. S tim u vezi mogu se razlikovati dvije važne točke: imovina kao obilježje ljudske kulture i društveni odnosi.
Svojstvo kao osobina ljudske kulture
Zemljište, kao mjesto stanovanja društvene grupe, i sve što se na njemu nalazi, zapravo su subjekti vlasništva. Sve što ljude održava na životu i sve što oni cijene postaje vlasništvo koje je prisutno svugdje. To znači da je imanentno svojstveno ljudskoj ličnosti od trenutka rođenja. Stručnjaci su otkrili da su mala djeca očajni vlasnici koji, dok odrastaju, dijele svoju imovinu s drugima uglavnom zato što su tako naučeni.
Ljudsko društvo bavi se proizvodnjom i posjeduje zemlju uglavnom kako bi je prodalo ili od nje ostvarilo prihod. U tom je pogledu imovina kao socijalna kategorija usko isprepletena s ekonomskom kategorijom, pa se na nju može primijeniti definicija - socijalno-ekonomski dio života. Naravno, proizvodnja nije sposobna biti neograničena, jer je ograničena prirodnim resursima, pa ponekad nije u stanju zadovoljiti stalno rastuće potrebe društva. U tom pogledu, imovina, kao predmet proizvodnje i vađenja, može se smatrati stalnim dijelom društva.
Društveni odnosi
Jasno je da su se odnosi društvene svojine evoluirali tokom mnogih stoljeća i sada se pojavljuju pred svima u obliku koji je, po mišljenju nekih, najisplativiji, jer vam omogućava da ostvarite maksimalan profit od proizvodnje. Analizirajući društvene odnose, ekonomisti su donijeli zanimljiv zaključak koji se temelji na razumijevanju kategorije imovine kao jedne od prvih koja pomaže u preispitivanju života. Naravno, teško je moguće takvo razumijevanje potpuno pozitivno okarakterizirati.
Treba napomenuti da se odnosi društvene svojine mogu smatrati subjektivno proizvoljnim samo u odnosu na ekonomsku aktivnost. Međutim, ovaj tip odnosa je izraženiji u sferi razmjene i distribucije, jer se u ovom slučaju koristi prenose iz ruke u ruku.
Kad karakteriziramo imovinu kao značajnu komponentu društvenih odnosa, važno je shvatiti da je imovina sposobna funkcionirati u različitim manifestacijama, kako izvan proizvodnje, tako i u proizvodnji. U svim slučajevima, to se očituje ne samo u socijalnom, već i u ekonomskom kvalitetu, koji se ne mogu međusobno potpuno izolirati i istovremeno međusobno poistovjetiti.
