Moralna šteta je fizička ili duševna patnja koja je građaninu nanesena radnjama koje zadiru u nematerijalna dobra koja mu pripadaju ili krše lična moralna prava.
Jedan od oblika moralne štete je iskustvo povezano sa bolešću koja je nastala kao rezultat moralne patnje zbog kršenja prava.
Instrukcije
Korak 1
Zakonodavstvo Ruske Federacije, naime čl. 151 Građanskog zakonika definira pojam "moralne štete" kao "fizičku i mentalnu patnju". To znači da se radnje osobe koja je nanijela štetu moraju nužno negativno odraziti na um žrtve. To mogu biti razne mentalne reakcije tijela (fizička patnja) ili iskustva (moralna patnja). Izrazi osjećaja bit će manifestacije takvih stanja kao što su sram, strah, poniženje i povezane emocionalne manifestacije.
Korak 2
Zahtevi za naknadu nematerijalne štete obično se podnose sudu zajedno sa glavnim zahtevom (za naknadu materijalne štete prouzrokovane krivičnim delom ili drugim nezakonitim radnjama). Prilikom podnošenja takve prijave potrebno je što jasnije opisati suštinu svojih zahtjeva, kao i navesti razloge zbog kojih se za nju prijavljujete. Ne zaboravite da zahtjev uvijek mora biti potkrijepljen odgovarajućim dokazima. U našem slučaju to mogu biti iskazi svjedoka, medicinsko izvješće o zdravstvenom stanju itd. ovisno o situaciji.
Korak 3
Zahtjevi za naknadu moralne štete podliježu razmatranju samo na sudu (iako su mirovni sporazumi između stranaka mogući i bez suđenja, ali to je rijetko).
Ovdje je važno pitanje definicija njegove veličine (novčane vrijednosti). Ovdje treba reći da procjena istih događaja od strane različitih ljudi nije ista. Stoga je utvrđivanje visine moralne štete strogo subjektivno.
Korak 4
Slijedom navedenog, visinu naknade nematerijalne štete određuje isključivo sud. U idealnom slučaju, određeni iznos ne bi trebao biti naveden u tužbi, već bi trebalo podnijeti samo zahtjev sudu za njegovo utvrđivanje. Međutim, u praksi se u zahtjevu najčešće navodi željeni iznos naknade. Pri utvrđivanju iznosa nematerijalne štete, sud razjašnjava stav tužioca po ovom pitanju, sveobuhvatno (prema svom unutrašnjem uverenju) procenjuje trenutno stanje, a zatim donosi odluku. U većini slučajeva iznos naknade je mnogo manji od prvobitno navedenog.
