Nažalost, zločini u vezi s krađom tuđe imovine zauzimaju prve redove hit parade svih krivičnih djela. Ali žrtve ove kategorije zločina, po pravilu, više se bave pitanjem kako povratiti ukradenu imovinu, nego kaznom počinitelja.
Instrukcije
Korak 1
Da bi ukradeni mogli brzo vratiti, potrebno je kontaktirati agencije za provođenje zakona, sa porukom o počinjenom zločinu. U ovom slučaju, tokom hitnih istražnih i operativnih mjera, mjesto ukradenih stvari može se otkriti i prije nego što ih lopov može samostalno zbrinuti.
Korak 2
Kada se otkrije predmet krađe, organi koji provode prethodnu istragu ukradenog, u pravilu se oduzimaju, a istražitelj ili ispitivač odlučuju da ukradenu imovinu prenesu na žrtvu na čuvanje dok sud ne razmotri krivični slučaj. Takođe, službenici organa unutrašnjih poslova mogu i odluče da ovu imovinu čuvaju u posebno određenoj sobi, do odluke suda. U ovom slučaju, osobe prepoznate kao žrtve u krivičnom predmetu mogu na sudskoj sjednici podnijeti zahtjev za prijenos ukradene robe do njih.
Korak 3
U slučajevima kada je kriminalac već uspio realizirati ukradeno, a nije bilo moguće utvrditi mjesto izgubljenih stvari, žrtva ima pravo podnijeti zahtjev istražitelju ili istražnom službeniku s molbom da ga prizna kao civilnog tužitelja. Uz ovu peticiju treba priložiti tužbu o povraćaju od imovine osobe koja je počinila zločin vrijednost ukradene u novčanom iznosu.
Korak 4
Ako je krivični slučaj poslan na sudsko razmatranje, a tijekom istrage ukradeno nije oduzeto i zahtjev nije podnesen tokom istrage, žrtva ima pravo podnijeti tužbu sudu protiv otmičara radi povrata vrijednost ukradenog.
Korak 5
Takođe, tužba za naknadu štete prouzrokovane krivičnim delom prema licu koje ga je počinilo može se podneti u roku zastarevanja, koji je tri godine. Zahtjevi u ovoj kategoriji ne podliježu državnoj carini.
