Zakon o radu Ruske Federacije predviđa dvije vrste ugovora o naukovanju: sa zaposlenikom koji je u osoblju organizacije i s kojim se po završetku obuke planira zaključiti ugovor o radu (u potrazi za poslom). Istovremeno, obuka se može izvoditi kako na osnovu preduzeća, tako i slanjem zaposlenih u specijalizovane obrazovne institucije.
Međutim, u praksi postoji i treća vrsta studentskog sporazuma: tripartitni sporazum između preduzeća, univerziteta i ciljnog studenta. Osnovna razlika između posljednjeg tipa pripravničkog staža od prva dva je ta što ciljani student ne podliježe internim propisima o radu preduzeća, on ne prima nikakvu naknadu od organizacije tokom perioda obuke (osim stipendije, ako je to predviđeno ugovorom), ni na koji način, čak ni u obliku industrijske prakse, ne učestvuje u glavnim aktivnostima preduzeća. Sudska praksa slijedi ovaj put: ugovori o naukovanju sa zaposlenima i tražiocima posla podliježu normama Zakona o radu Ruske Federacije (to znači da zastara za podnošenje tužbe na sudu traje godinu dana i sporovi koji proizlaze iz takvih ugovora za koje su nadležni okružni sudovi, bez obzira na iznos potraživanja). Trilateralni sporazum za obuku je građanski, odnosno pri rješavanju sporova iz takvih sporazuma sudovi se vode Građanskim zakonikom Ruske Federacije (ovdje je uobičajeni rok zastare 3 godine, a nadležnost ovisi o veličini zahtjeva: do 50 hiljada rubalja - prekršajni sudovi, preko 50 tr - okružni).
Često osobe koje prolaze obuku o trošku poslodavca (ili budućeg poslodavca) krše uslov ugovora o naukovanju o potrebi rada u organizaciji određeno vrijeme nakon završetka studija ili prolaze obuku u lošoj namjeri i protjeruju se pred kraj pripravničkog perioda.
Sadržaj tužbenog zahtjeva u velikoj mjeri ovisi o tekstu studentskog sporazuma. Na primjer, ako ugovor kaže da će u slučaju otkaza prije roka predviđenog ugovorom, zaposlenik nadoknaditi sve troškove poslodavca za njegovo osposobljavanje, tada zahtjev treba navesti zahtjev za nadoknadom: troškove osposobljavanja u obrazovnom ustanove, stipendiju koju plaća poslodavac, životni troškovi, putni troškovi itd.
Ako u ugovoru ne postoji takav uslov, tada se sve potrošeno nadoknađuje proporcionalno radnom vremenu, kako je naznačeno u Zakonu o radu Ruske Federacije. Istodobno su ovdje bitni i razlozi za otpuštanje, na primjer, ako je zaposlenik otpušten zbog otpuštanja, nije preporučljivo tražiti od njega sredstva utrošena na njegovu obuku. Ako je student protjeran zbog akademskog neuspjeha, tada će se nadoknaditi samo oni troškovi koje je poslodavac stvarno uspio nastati u to vrijeme.
U prilog tužbi, sudu treba dostaviti slijedeće dokumente: ugovor o naukovanju, nalog za protjerivanje ili nalog za otkaz ugovora o radu, potvrda o trošku obuke, platni spiskovi o obračunu stipendije, ako plaćeno je itd.
